Mnogi se susreću s paradoksalnom situacijom: cijeli vikend dubinski čistite, laštite podove i stavljate stvari na svoje mjesto, ali do srijede stan opet izgleda neuredno. Stvari kao da poprimaju vlastiti život i množe se čim okrenete leđa. No, problem nije u nedisciplini ili nedostatku vremena, već u temeljnim pogreškama u percepciji prostora.
Nered nije samo hrpa odjeće na stolici ili hrpa papira na stolu. U većini slučajeva ovo rezultat odgođenih odluka. Svaka stavka koja leži uokolo izvan mjesta predstavlja tiho pitanje na koje ste previše lijeni odgovoriti upravo sada. Odložili ste škare na noćni ormarić jer niste odlučili gdje bi trebale ili vam nije ugodno nositi ih u ladicu. S vremenom se te mikro-odluke nakupljaju, stvarajući vizualni šum koji se ne može ukloniti jednostavnim brisanjem prašine.
Postoji nekoliko skrivenih mehanizama koji pokreću lančanu reakciju nereda:
-
Sindrom “Što ako ti dobro dođe”.. Ovo naslijeđe vremena oskudice tjera nas na gomilanje kutija kućanskih aparata, praznih limenki i odjeće koja je davno izašla iz mode. Bojimo se budućnosti u kojoj bi nam mogla trebati ta stara žica, a kuću pretvaramo u osiguravajući fond.
-
Sentimentalna sidra. Ulaznice za kino od prije deset godina, suveniri od kolega, čestitke i darovi koje ne volimo. Bacanje takvih stvari uzrokuje osjećaj krivnjepa završe na policama, skupljaju prašinu i zauzimaju koristan prostor koji bi se mogao koristiti za život.
-
Iluzija organizacije. Kupnja lijepih posuda i organizatora često ne rješava problem, već ga maskira. Stavljajući nepotrebne stvari u lijepe kutije, jednostavno organizirate smeće umjesto da ga se riješite. To stvara lažni osjećaj reda, ali fizički u kući ima samo više stvari.
-
Poremećaj povratne logistike. Ako je neki predmet lako uzeti, ali ga je teško vratiti (potrebno je otvoriti ormar, izvući ladicu, otvoriti kutiju), mozak će sabotirati ovaj proces. Stvari se gomilaju na otvorenim površinama jer je tako lakše.
Ono što pomaže u borbi protiv toga je shvaćanje da je vaš dom mjesto za život, a ne muzej vaše prošlosti ili skladište hipotetske budućnosti. Red dolazi kada svaka stvar ima svoju “adresu”, a broj predmeta strogo odgovara volumenu skladišnog prostora.
Sposobnost da se pravodobno riješite nepotrebnih stvari važnija je od sposobnosti lijepog savijanja. Prostor oko nas izravno utječe na našu razinu stresa i sposobnost koncentracije. Harmonija u domu ne počinje kupnjom novog ormarića, već iskrenim odgovorom na pitanje zašto vam treba svaki pojedini predmet. To vam omogućuje da ponovno preuzmete kontrolu nad svojim svakodnevnim životom i prestanete gubiti svoju vitalnost na održavanje stvari.
